Printable Version of Topic

-Soulsaver Board
+--Forum: Pitanja...
+---Topic: Kako kršćanstvo gleda na osjećaje? started by Evenstar


Posted by: Evenstar Apr 28 2004, 08:37 PM

Kako krscanstvo gleda na emocije, na osjecaje? Jer vjera nije bas u toj kategoriji, razumski kaze se treba drzati Biblije, a gdje su osjecaji u cijeloj toj prici? Voljela bih cuti nesto o tome... Hvala.
Posted by: merry Apr 29 2004, 08:18 AM

------------ QUOTE ---------- Kako krscanstvo gleda na emocije, na osjecaje? Jer vjera nije bas u toj kategoriji, razumski kaze se treba drzati Biblije, a gdje su osjecaji u cijeloj toj prici? Voljela bih cuti nesto o tome... Hvala. -----------------------------
ciao Eve :)

dobro pitanje

kako ja to sve shvacam:

Bog nas je stvorio kao jedninu: Duh - Dusa - Tijelo
zbog toga mislim da vjera obuhvaca sve, i razum i osjecaje/emocije - jer naravno oni su povezani.

Isus kaze da trebamo ljubiti Boga svim svojem srcem, svom dusom, svom snagom i svom razumom.
znaci vjera obuhvaca i jedno i drugo, i razum i emocije i duha.

kada citam Bibliju proradi moj razum: tu su rijeci, trebam ih svhatiti, paziti na gramatiku, shvatiti poentu teksta itd.
ali sada kada stvarno vjerujem ono sto sam sa razumom shvatio, onda cu imati i emocije - kada npr. cujem da su mi svi grijesi oprosteni, onda cu imati mir i radost (to su emocije) -

suprotno kada moje emocije mene nesto drugo govore nego ono sto Biblija kaze, vjerujem Bibliju jer je ona, Bozje govorenje, temelj vjere.
(vjera, krscanskom smislu, znaci, vjerovati ono sto je Bog rekao, vjerovati Bogu)

naravno kada stalno nemam emocije u mojoj vjeri, onda valjda moja vjera je mrtva, onda valjda ja u stvari ne vjerujem to..... jer na kraju su nase emocije izraz nase misle.

eto toliko za sad, ne znam, da li sam bio jasan - i sigurno ovaj odgovor nije savrsen.
B)
Posted by: antocjo Apr 29 2004, 10:08 AM

------------ QUOTE ---------- kada citam Bibliju proradi moj razum: tu su rijeci, trebam ih svhatiti, paziti na gramatiku, shvatiti poentu teksta  itd.
ali sada kada stvarno vjerujem ono sto sam sa razumom shvatio, onda cu imati i emocije - kada npr. cujem da su mi svi grijesi oprosteni, onda cu imati mir i radost (to su emocije) -----------------------------
upravo tako i ja to shvacam... bitan je redesljed, ono u cemo mi ljudi cesto zakazemo.
Cinjenice trebaju biti temelj nasih emocija.

Emocije ne bi trebale biti, prije svega, ono na cemu cu temeljiti svoja uvjerenja ili postupke. Kad bi tako bilo ne bi se nikad ustao ujutro na posao :doh:

Cinjenice bi trebale biti lokomotiva a osjecaji vagoni koji slijede:

(IMAGE: http://namegamegifts.com/Images/Designs2/Train-THUMB.gif)

i mislim da bi to trebalo opcenito vrijediti, ne samo u kontekstu vjere....

Emocije koje se ne temelje na cinjenicama redovito dovode do razocaranja... pogotovo ako su jake.

Npr, veselje bez temelja je slicno veselju pijanog covjeka... :ph34r:


Mozda ce se nekome ovo uciniti hladno i nekako prerazumski i odkud ona ljubav koji neki vjernici cesto spominju...? Evo za ilustraciju jedan citat:

"Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umrijese; i za sve umrije da oni koji zive, ne zive vise sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu." (2. Korincanima 5:14-15)

Ljubav i druge emocije su normalna posljedica promatranja cinjanica - u ovom slucaju Kristova djela a onda to sve ima i posljedice na moj zivot - prije svega cinjenice, a onda i emocije.

Kako su emocije posljedica cinjenica isto su plod Duha Svetog koji je darovan svakom vjerniku: "Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodusnost, usluznost, dobrota, vjernost, blagost, uzdrzljivost." (Galacani 5:22)


Na mnogo mjesta u NZ pise "Radujte se!" ali ta radost ima temelj... s druge strane kad se ja bas i ne osjecam najbolje i ne ide mi i malo me pere depra, trebam li odmah zakljuciti da me Bog ne voli, da je daleko, da ne zna za moje probleme... a mozda nisam niti spasen. :ph34r:

Kad bih temeljio svoju vjeru samo na osjecajima Biblija kaze da bih bio kao malodobno dijete bacano morskim valovljem vamo-tamo... Cvrst je temelj koji Bog daje - sam Krist - Stijena na kojoj treba pocivati sva moja vjera/kuca.



Eto malo san na brzinu iznio tok misli... ako izgleda nepovezano ili nejasno, Eve sam pitaj... :D

------------ QUOTE ---------- Hvala. -----------------------------
You're most wellcome :kissplus:
Posted by: Ezekiel Apr 29 2004, 10:56 AM

------------ QUOTE ---------- kako ja to sve shvacam:

Bog nas je stvorio kao jedninu: Duh - Dusa - Tijelo -----------------------------
zar nije 'duh' i 'duša' jedno te isto ?

takozvano sveto trojstvo.. mislim da se odnosi na nesto drugacije od samog tumacenja " duh duša i tijelo" ... pogotovo zato jer mislim da su 'duh' i 'duša' jedno te isto.
Posted by: Evenstar Apr 29 2004, 07:38 PM

------------ QUOTE ---------- Isus kaze da trebamo ljubiti Boga svim svojem srcem, svom dusom, svom snagom i svom razumom.
znaci vjera obuhvaca i jedno i drugo, i razum i emocije i duha. -----------------------------
Razumijem da su emocije u religiji prisutne kao i u zivotu religijoznih osoba. Ono sto ne razumijem je da li su emocije u zivotu vjernika nesto sto je na drugom mjestu, iza cinjenica i je li to ispravan nacin zivota prema Bibliji odnosno u krscanskom zivotu?
Posted by: Evenstar Apr 29 2004, 07:46 PM

------------ QUOTE ---------- Cinjenice trebaju biti temelj nasih emocija. -----------------------------
Cinjenice trebaju biti temelj nasih emocija? :huh:

Nisu li emocije i cinjenice nesto.. razlicito. Ako sam te dobro razumijela ti si mislis da cinjenice trebaju biti temelj nasih postupaka, zivota? Jer kako temeljiti emocije na cinjenicama? Npr. netko je dobar prema meni pa ga ja volim. Netko je los prema meni pa ga ne volim. Ovo mi ne stima iz dva razloga: ljubav (kao primjer emocije) ne funkcionira po tom principu koliko sam do sada primjetila. I jos mi ne lezi jer "Ko tebe kamenom - ti okreni drugi obraz" govori nesto suprotno od onoga sto bi trebalo se dogoditi ako emocije temeljimo na cinjenicama. Ne znam. Zbunjena sam.
Posted by: Evenstar Apr 29 2004, 07:51 PM

------------ QUOTE ---------- Cinjenice bi trebale biti lokomotiva a osjecaji vagoni koji slijede. I mislim da bi to trebalo opcenito vrijediti, ne samo u kontekstu vjere.... -----------------------------
Mozes li malo objasniti ovo na nekom primjeru iz zivota, odnosno u kontekstu zivota, a ne religije jer mi je dosta apstraktno to tako pratiti. Oduvijek sam mislila da su osjecaji nesto naj naj naj vaznije kod ljudi. Ovakvo razmisljanje mi je totalno "shaking". A pogotovo jer nisam znala da je to stav religije pa me zanima vise o tome.
Posted by: Evenstar Apr 29 2004, 07:56 PM

------------ QUOTE ---------- Kako su emocije posljedica cinjenica isto su plod Duha Svetog koji je darovan svakom vjerniku: "Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodusnost, usluznost, dobrota, vjernost, blagost, uzdrzljivost." (Galacani 5:22) -----------------------------
Emocije su posljedica cinjenica.. UH. Ovo stvarno ne razumijem. Cinjenica je da je sveti duh darovan svakome vjerniku pa onda iz njega dolaze sve emocije? Sad mi se pola foruma smije, ali ne mogu trenutno ovo razabrati..
Posted by: Evenstar Apr 29 2004, 08:01 PM

------------ QUOTE ---------- Unutarnji dio nas koji traga za smislom nije niti razum niti osjecaji niti karakter niti volja. To je onaj dio nas kroz koji se u konacnici i uspostavlja odnos s Bogom. -----------------------------
Ja mislim da covjek traga za smislom i razumski, voljno i putem emocija, ali se slazem da do smisla ili Boga se vjerojatno ne moze tako vec "onim necim" sto ti nazivas Duhom... Steta. Mislim da bi se do Boga moralo moci doci na bilokakav nacin.
Posted by: merry Apr 30 2004, 07:24 AM

puno ste pisali :o zar vi nikada ne trebate raditi :lukavi:


samo na kratko
ezekiel: duh i dusa sta je razlika?
duh nas razlikuje od zivotinje i one imaju dusu, u kojoj ces naci emocije, volje, pa donekle pamet
ali duh je ono, sto nas osposobi spoznati Bogu i komunicirati s njim.

eve:
gdje su emocije? mogu ti reci, odkad sam dozivio nanovorodjenje, moje emocije su probudile, puno sam emotivnije nego prije -

uopce nije stvar, emocije da ili ne - nego, emocije se temelje na nase misle, emocije su poslijedice necega - mislim da je to kod svih ljudi tako, da li su sada vjernici ili ne,, svejedno. (u glavnom....)

samo ponekad nismo svjesni, da nase emocije dolaze od misle nase,

- vjera zapocne sa Pokajanjem - sto znaci promjena misle
iz toga proizlaze i promjenjene emocije.....

ali kako sam rekao - puno vise emocije imam odkad zivim s Isusom - sto je i logicno, jer kada je Bog stvorio i nasu sposobnost za emocije, onda je logicno, da kada zivimo s Njim, da ce on i izlijeciti i izgraditi nas emocionalni zivot


eto pozdrav svima - zurim na posao
loveuall :wub:
Posted by: antocjo Apr 30 2004, 02:23 PM

------------ QUOTE ---------- Ono sto ne razumijem je da li su emocije u zivotu vjernika nesto sto je na drugom mjestu, iza cinjenica i je li to ispravan nacin zivota prema Bibliji odnosno u krscanskom zivotu? -----------------------------
Evo samo jedan dogadjaj iz Novog zavjeta.

Isus je poslao svoje ucenike da idu po selima i gradovima i da cine cudesa, ozdravljaju ljude, izgone zle duhove. I da to cine u njegovo ime. Ucenici su otisli, upravo to cinili i vracaju se Isusu svi sretni jer cine cudesa i ozdravljaju ljude. A Isus im kaze... ne radujte se zbog toga :huh: nego jer su vam imena upisana na nebesima. :eureka:

Ja ne mislim da im je on zamjerio sto su tada bili radosni, ali radost te vrste dodje i prodje - ovisna je o okolnostima, ali prava radost je u onome sto je vec sada cvrsta cinjenica i ne ovisi vise o nikakvim okolnostima - da su im imena upisana na nebesima. :zupi:


Posted by: antocjo Apr 30 2004, 02:27 PM

------------ QUOTE ---------- Mozes li malo objasniti ovo na nekom primjeru iz zivota, odnosno u kontekstu zivota, a ne religije jer mi je dosta apstraktno to tako pratiti. Oduvijek sam mislila da su osjecaji nesto naj naj naj vaznije kod ljudi. Ovakvo razmisljanje mi je totalno "shaking".  A pogotovo jer nisam znala da je to stav religije pa me zanima vise o tome. -----------------------------
Pa konkretno u zivotu sam spominjao ono ustajanje na posao... da se ravnam po emocijama nikad se ujutro ne bih ustao... to je jedan banalan primjer...


------------ QUOTE ---------- Oduvijek sam mislila da su osjecaji nesto naj naj naj vaznije kod ljudi. -----------------------------
:huh: mislis da su osjecaji najvazniji kod ljudi...?
onda bi dobar dio nasih postupaka bili u neku ruku sebicni i licemjerni jer sve sto cinimo je da se dobro osjecamo, pa cak i u slucaju davanja sitnisa prosjaku.


U ovom kontekstu bi volio spomenuti kako je Novi zavjet originalno pisan na grckom jeziku, a u njemu postoje tri razlicite rijeci i pojmovi koje mi jednako prevodimo sa ljubav... :wub:

1. eros - dosta poznata rijec i ne odnosi se samo na eroticnu ljubav izmedju muskarca i zene vec je to vise osjecaj koji nas nagoni na ispunjavanje svojih potreba za seksom, hranom... - ova vrsta ljubavi je u prvom redu orjentirana na sebe.

2. filia - to je prijateljska ljubav - primanja i davanja, bilo medju prijateljima bilo medju supruznicima...

3. agape - najuzvisenija ljubav - bozanska. Ne gleda na sebe vec na drugog. Samo daje i daje i nista ne trazi za uzvrat. To je ona o kojoj pise u 1. poslanici Korincanima:
"Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi."

Da ne bi bilo zabune, sve tri vrste ljubavi su OK... :klap: samo sto je filia uzvisenija od eros, a agape najuzvisenija. I ta ljubav je osjecaj, ali je prije svega odluka i djelatna.
Sigurno da ce prakticiranje agape ljubavi izazvati i osjecaje kod te osobe i kod drugog i to je super ali sami osjecaji nisu cilj.

Kao sto u braku nije cilj - ljubav - kao osjecaj. Vec ono sto kaze "da postanu jedno tijelo". Ljubav je staza na tom putu, kriz je sredstvo (umrijeti sebi i ziviti za drugog) a to - postati JEDNO je cilj. :hug:
Posted by: antocjo Apr 30 2004, 02:34 PM

Eve i Ez, posto nemam previse vremena a i off-line vikend je na pomolu... odgovorit cu vam na ovo u paketu... :D

------------ QUOTE ---------- Npr. netko je dobar prema meni pa ga ja volim. Netko je los prema meni pa ga ne volim. Ovo mi ne stima iz dva razloga: ljubav (kao primjer emocije) ne funkcionira po tom principu koliko sam do sada primjetila. I jos mi ne lezi jer "Ko tebe kamenom - ti okreni drugi obraz" govori nesto suprotno od onoga sto bi trebalo se dogoditi ako emocije temeljimo na cinjenicama. Ne znam. Zbunjena sam. -----------------------------

------------ QUOTE ---------- ne vidim razlog koji bi bio dovoljno dobar da nečiju negativu prihvatim i vratim ljubav umjesto toga ili neku drugu pozitivnu emociju. -----------------------------

Npr. netko me "opali kamenom" - prirodna reakcija je da se naljutim, cak i uzvratim :boxing:

al ponavljam jos jednom, to za mene nije jedina cinjenica. Isus je bio vrijedjan ali zauzvrat nije vrijedjao, pljuvan ali zauzvrat nije pljuvao. Znao je za kakve ljude umire, ali ga to nije sputalo. I opet ponavljam:

"Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umrijese; i za sve umrije da oni koji zive, ne zive vise sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu." (2. Korincanima 5:14-15)

Kad mi tako netko napravi dignem pogled prema Kristu koji je umro i za tu osobu... :huh:

Znam koliko je to tesko vlastitim snagama, ali promatrajuci Kristovo djelo miloscu Bozjom mogu imati ljubav i za takvu osobu "I mir Bozji koji je iznad svakog razuma cuvat ce srca vasa i vase misli u Kristu Isusu. " (Fil 4:7)

Tko nije iskusio oprostenje koje Bog daje (cak i emotivno) tesko da ce imati temelj da oprosti toj osobi. :ph34r:
Posted by: antocjo Apr 30 2004, 02:50 PM

------------ QUOTE ---------- ------------ QUOTE ---------- Kako su emocije posljedica cinjenica isto su plod Duha Svetog koji je darovan svakom vjerniku: "Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodusnost, usluznost, dobrota, vjernost, blagost, uzdrzljivost." (Galacani 5:22) -----------------------------
Emocije su posljedica cinjenica.. UH. Ovo stvarno ne razumijem. Cinjenica je da je sveti duh darovan svakome vjerniku pa onda iz njega dolaze sve emocije? Sad mi se pola foruma smije, ali ne mogu trenutno ovo razabrati.. -----------------------------
vis kad i ja sad procitam izgleda nejasno sto sam htio reci... Falio sam staviti jedno malo "i" :doh:

------------ QUOTE ---------- Kako su emocije posljedica cinjenica isto su i plod Duha Svetog koji je darovan svakom vjerniku: "Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodusnost, usluznost, dobrota, vjernost, blagost, uzdrzljivost." -----------------------------

Nije ni meni sve to bas jasno jer je dosta isprepleteno... ono sto opazam oko sebe u meni prizvodi emocije, ali plodove i emocije (vise bih rekao vrline) za kojima trebam teziti su djelo Duha Svetog u meni. Naravno, kad mu to dopustim... Ima slucajeva kad ja otvrdnem svoje srce na jasnu spoznaju Bozje volje i onda pise Biblija da rastuzujem Duh Svetog u meni. Manifestacija toga je cesto da se niti ja (dugorocno) bas dobro ne osjecam. Tuzan sam, sjetan, frustriran... I to su emocije, ali su one opet indikator toga da nesto ne stima. Nesto slicno kao sa osjetom bola, i fala Bogu da ga imam. Jer da ga nemam mozda nesto nije ok sa mojim zdravljem, a ja to niti ne bih znao... Al posto imam osjet bola, znam otprilike di je problem i dalje cu traziti nacina kako ga rijesiti...

Isto tako ako sam cili depresivan ili tuzan bez vidljivog razloga... mozda je upravo problem u toj duhovnoj sferi... narusenog odnosa sa Bogom. :(
Posted by: antocjo May 11 2004, 04:26 PM

ovo sam ostao duzan od prije :blush:

------------ QUOTE ---------- Jos jedno pitanje. cesto se kaze "Slijedi svoje srce". i ima jos mnogo izvedenica iste misli. Srce je puno osjecaja. Malo cinjenica zalazi u tu sferu. Kako se to uklapa u religijsko nastojanje da se postupa cinjenicno? Ako nisam nesto krivo shvatila i vjera je nesto sto pociva na srcu ili je ono barem vrlo bitno u toj prici. Kako sljediti srce ako prednost prema religiji treba dati cinjenicama, odnosno su cinjenice lokomotiva, a osjecaji vagoni? Sto onda sada? -----------------------------
Pa evo kako stoje stvari...

"Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?" Jeremija 17:9

a samo malo prije isti taj Jeremija je napisao...
"Kad mi dodjose rijeci tvoje, ja sam ih gutao: rijeci tvoje ushitise i obradovase srce moje." (Jeremija 15:16)

Kontradikcija ili... :huh:

Istina je da je vjera nesto sto pociva i na srcu... ali ja bih opet rekao da je srce - odnosno osjecaji koji se bude u njemu samo indikator. Kad kaze da je srce podmuklije od svega... govori na neki nacin o posljedici grijeha na nase srce... tamo je napravljena najveca steta. I onda takvo srce kad ga se pusti da bude jedina vodilja ne ispadne dobro :no:

Ali opet Bog govori u srce...
"Tada rekose jedan drugome: 'Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?'" Luka 24,32

I kako razaznati jel to sto mi je u srcu nesto moje, sebicno ili je plod Bozjeg djela. Za sebe bar mogu reci kad imam neki poticaj iz srca da prije hm... ne znam kako to opisati naculim usi ili koje je to vec culo i 'provjerim' da li u tome imam MIR.

Npr, (ne pada mi na pamet neki bolji primjer) ja bih htio i bas bih htio dati si srcu oduska i provesti cijelu vecer i noc uz TV prezderavajuci se i... I kad promislim o tome, bas i nemam mir da je to nesto sto bih trebao uciniti (da ne bi se zaletili u zakljucku, motiv za to nece biti strah od Boga)...

a s druge strane npr imam poticaj uciniti, reci ... ne znam sto i stanem na loptu a ono sve mir u srcu... and I go for it... (to cak moze biti sto na prvu ruku moze biti nelogicno, bilo je i toga)

Evo jos jedan primjer iz psalama koje inace obozavam...
"Moje mi srce govori: 'Trazi lice njegovo!' Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim." Psalam 27:8

Ali opet ostaje problem onog srca od prije, ali Bog obecaje nesto novo...

"I ja cu im dati novo srce i nov cu duh udahnuti u njih: iscupat cu iz njih njihovo kameno srce i stavit cu u njih srce od mesa, da hode po mojim naredbama i da cuvaju i vrse sve moje zakone. I bit ce oni moj narod, a ja Bog njihov!" Ezekiel 11:19-20

a to je ono zasto u onoj gore situaciji necu onako odluciti zbog straha od Boga... to je prirodna reakcija novog srca... (ili mi je ispran mozak :ph34r: )
Posted by: Evenstar May 11 2004, 06:38 PM

------------ QUOTE ---------- to je prirodna reakcija novog srca... (ili mi je ispran mozak :ph34r: ) -----------------------------
:hug: Jao. Hvala ti na odgovoru, really. I'll be visiting this topic soon :lukavi:
Posted by: Hannah May 19 2004, 01:36 PM

------------ QUOTE ---------- Ali opet ostaje problem onog srca od prije, ali Bog obecaje nesto novo...

-----------------------------
Srce je središte covjekove osobnosti. U srcu se dogadja covjekovo slobodno odlucivanje. Uvijek se nadjemo u sitaciji kada su cinjenice jedno, i sve upucuju na našu razumsku odluku u tom smjeru a opet..srce drugacije govori. :huh:
Citav zivot se dogadja u srcu, ono je mjesto svih spoznaja ( intelektualne, racionalne, osjetilne, intuitivne, emotivne ). I isto tako jedini nacin kojim covjek moze upoznati Boga.

A opet, to isto srce, covjekovo središte može biti ranjeno, zapravo covjek je najranjiviji upravo tu i zato je srce sklono nevjernosti, jedva popravljivo kako kaže Sveto pismo.
Kroz svoje srce covjek upoznaje visine, nekada se moze otisnuti daleko iznad svojih mogucnosti. Ali isto tako u tom istom srcu, covjek se moze spustiti na dno dna. :ph34r:

U srcu se okupljaju sve razine covjekove ljubavi, u njemu covjek dozivljava ranjenost, razocaranost, strah, tjeskobe, mucninu i bol. Gdje su najteze boli razocarane ljubavi, kada covjek upoznaje odbacenost i nevoljenost. To je teška kontradiktornost. Srce je u svojoj biti stvoreno, postoji da voli ,( stvoreno je na sliku Onoga koji je Ljubav ) i zato se lomi kada je udbaceno, kada je od nekoga nevoljeno. « Srce mi je slomljeno», «Moj svijet se srušio».
Razocaranja i teška tuga ( ona koja ne prolazi tako lako) onesposobljuju za normalan zivot. Covjek se ne moze izdici iznad onoga što ga je slomilo. To jednostavno nije u njegovoj moci.
Danas postoje brojni nacini na koji ljudi u takvim sitacijama traze izlaz, Ja znam za jedan koji sigurno pomaze. Bog. Jer Bog je veci od našeg srca i znade sve. 1.Iv: 3,20 I zato postoji zlaz. Itekako postoji i pogotovo tamo gdje bi rekli da nema nikakve mogucnosti da se nešto promijeni.
U Njega se srce moje pouzdalo
i pomoc mi dodje. Psalam 29,7


On lijeci one koji su srca skršena
i povija rane njihove. Psalam 147,3


I super mi je kada citajuci Sveto pismo dodjem do mjesta u kojima se spominje ( uvijek i znova i iznova ) kolika snaga dolazi iz naseg srca kada je ono cisto, neoptereceno bilo cime ruznim, ispraznim i lošim u zivotu. Kada je sumjereno k dobrome, Bogu. Ono tada raste, širi prostore u kojima ce biti, postaju tankocutno, osjetljivo za potrebe drugih, otvara se poput cvijeta. :wub:
Sva radost tvoja neka bude Gospodin
On ce ispuniti sve zelje srca tvoga ( Psalam 37,4 )
:hug:
Posted by: jozo958 Mar 11 2011, 02:12 PM

:silly: :nemanpojma:
end


Powered by Invision Board
© 2002 Invision PS